- tko smo mi
Ovaj Kininigen put prikazan ovdje na ovoj web stranici nije lak. Čak i poznavanje stvari opisanih na ovoj stranici činit će se izazovnim čak i iskusnim stručnjacima u privatnoj trgovini.
Ovaj put zahtijeva veliku osobnu odgovornost. Samospoznaja. Tko ste i što ste te snagu karaktera i hrabrost da možete priznati da ste ranije vjerovali u krivu stvar. Dopustili ste da budete prevareni i prevareni. I ta spoznaja koliko je duboka i teška ova naša izdaja isprva boli, toliko da je većina ljudi radije odbacuje i nastavlja slijediti svoj uobičajeni model razmišljanja.
Ostale točke gledišta
Kininigen blog
Račun osiguranja je dug, a ne kredit
Tko ne koristi oči da vidi
trebat će joj da plače.
Bez milijuna u plusu, barem ne za nas,
ali u minusu.
To je tantijema papi za korištenje imena.
Zašto?
Zato što smo robovi
su!
Djeca robova koji nose robovske dugove svojih predaka.
Kojima se sudi i postupa prema rimskom robovskom pravu. To znači da je poznati kolateralni račun također DUG, a ne kredit.
Budući da moderni ljudi, bombardirani kratkotrajnim vijestima, rijetko imaju vremena pročitati dugačke članke do kraja, moj zaključak, koji sam prvotno želio staviti na kraj, dolazi odmah na početku i objašnjenje i objašnjenje istog dolazi nakon toga.
Znam da ova izjava da je kolateralni račun dug, suprotno uobičajenom učenju da je to golema imovina koja odmah aktivira niže želje i čežnju za lakim, materijalno ispunjenim životom, okreće naglavačke sve što uči trgovina. Svi bismo se željeli vratiti tamo gdje je naš planet nastao. Obilje i mir i sreća.
Ono što ovdje iznosimo kao tvrdnju dokazali smo drevnim spisima. Nitko tamo ne podučava ovu varijantu jer su svi bili prevareni i natjerani da idu u krivom smjeru. Većini ljudi treba neko vrijeme da uopće obrade te informacije.
Međutim, privatna trgovina je kao i svaka doktrina u našem okupiranom svijetu - istina pomiješana s lažima kako bi se osjećaj čitatelja mogao prevariti i usmjeriti u željenom smjeru. Luciferska razina uzima istinu i okreće je naglavce. Tako rade oni koji su na vlasti ovdje u svijetu. Jer težnje i energija probuđenih ljudi moraju biti kontrolirano kanalizirani, inače će im se kad tad sve obrušiti na nos. Dakle, nudite prividno rješenje kojim puštate ove tvrdoglavce koji su se usudili tražiti uzrok opet u krug i tako nastavljaju u kotaču hrčka. U jednom trenutku odustaneš jer ne ide i oduzima puno energije.
Testirali smo našu tvrdnju na energetskoj razini i mogli smo jasno vidjeti sliku ove zamke. Ova spoznaja, koju smo u početku doživjeli s nevjericom, jasno nam se potvrdila na ovoj razini.
Još 1840. Jacob Venedey je u svojoj knjizi “Romanizam i germanizam preoblikujući ropstvo” napisao sljedeće retke:
Jacob Venedey "Rimljani i Germani - transformacija ropstva":
“Drevo Rimsko Carstvo osnovala je skupina pljačkaša i skitnica čijeg je vođu dojila vučica. Vrata novoga grada bila su otvorena svima koje su susjedni gradovi odbacili kao zločince ili nedostojne građanskih prava. A kad je broj muškaraca koji su pristigli sa svih strana postao prevelik za broj Rimljanki, Rimljani su pokrali žene i kćeri susjednih gradova. Tako je razbojnička družina postala država, pljačka je postala osvajanje, a razbojnici su postali osvajači. To je bila osnova grada koji je bio predodređen da jednog dana zavlada cijelim civiliziranim svijetom. Zakon jačega je zakon osvajanja, pa je Rim postojao samo dok je mogao osvajati. Bogatstvo se smatralo čašću i preko njega se dolazilo do slave, položaja i moći. Vrlina je nestala, siromaštvo je postalo sramota, a moralna čistoća se smatrala čudnom. Mladost, odgojena u raskoši i rasipništvu, prepustila se razvratu, ambiciji i traženju novca. Ljudi su krali da protraće ono što su ukrali, prezirali su ono što su imali i žudjeli za onim što nisu imali. Čast, moral, vrlina, svi božanski i ljudski zakoni (prirodni zakon) bili su krivo shvaćeni i ljudi su težili samo za sredstvima kojima su mogli zadovoljiti želje suprotne prirodi. Ljudi se obeščašćuju sramotnom degradacijom samih sebe, a popustljivost ide tako daleko da su sve zemlje i sva mora jedva dovoljna da popune stolove i jela. Omladina, navikla na porok, odaje se krađi i ubojstvima čim ostane bez novca. Razdirana strastima, prisiljena je tražiti sva sredstva da ih zadovolji, a krađa i rasipništvo udružuju se i pomažu jedno drugome. Potlačenost je bila dah koji je dao život Rimu. Bio je u stalnom ratu protiv čovječanstva.”
Ovo bogatstvo Rima temeljilo se na ropstvu. Tamo su nastali izrazi industrijsko ropstvo (Elemer Polay) ili masovno ropstvo. Ovo masovno ropstvo uzrokovalo je bogatstvo Rima, ali i njegov pad. Jer Rim je pogriješio. Robovi su znali da su robovi.
Bili su svjesni robovskog statusa.
I u jednom je trenutku to saznanje srušilo Rimsko Carstvo kriminalaca, koji se u današnjoj povijesti uvijek prikazuju na tako sofisticiran način.
Moja tvrdnja je, međutim, da se to dogodilo samo površno.
„U šesnaestom, a posebno u sedamnaestom stoljeću, ta slijepa i sluganska podložnost sudova stranom zakonu, koji je zbog svog jezika ostao nepoznat samom narodu, dosegla je najdublji stupanj. Došlo je do toga da su u nekim odnosima postojala dva zakona, 1) jedan učeni koji je vrijedio u sudovima, po kojem se sudilo strankama ako su imale nesreću suđenja, ali po kojemu se sudilo ako su sami nisu imali naučeno obrazovanje, niti su ga poznavali prije suđenja niti ga često shvaćali nakon njega, samo u njegovoj moći, ali ne i u njegovom duhu i kontekstu, koji je, štoviše, bio izražen samo na latinskom; i 2) narodno pravo koje se temelji na narodnim običajima i na ukorijenjenom i tradicionalnom osjećaju za pravdu u narodu i mirno živi u stvarnim okolnostima, razumljivo onima koji su uključeni, o kojem suci nisu ništa znali niti su htjeli znati."
Bluntschli, Johann Caspar - njemačko privatno pravo 1860
Vlasti koje stoje iza njega bile su svjesne ove male greške u sustavu i prepoznale su da mu je potrebno restrukturiranje.
Novoproklijala religija tolerantnog roba, koja je već dobrano iskorištena za imobilizaciju (“Bog tako hoće”, “Uvijek ostani zaljubljen i okreni drugi obraz kad te netko udari” – podsjeća me na novu instaliranu ezoteriju). , novo “kršćanstvo” sa svojim geslom – “Sve što doživiš, iskusan Ti samo da učiš", "Ovo si sama odabrala unaprijed"... "Sve prihvati s ljubavlju...", "Svi smo jedno..." itd. itd.), odlučili su se proširiti.
Osnova za to bila je konstantinovska prekretnica s danas očito poznatom krivotvorinom, poznatom kao donacija. Careva nova odjeća sada je bila papina. Bilo je to poput oblačenja nove odjeće na svinju. Tako se rimsko pravo, sa svojim voljenim ropstvom, na mala vrata potajno uvuklo u zakone slobodnih naroda. I danas…. Zainteresirani čitatelj morat će priznati da imamo uvjete Rima kao što je gore opisano. Međutim, greška sustava je ispravljena. Današnji robovi niti ne shvaćaju da su robovi. Svaki dan im se nabija u kakvom slobodnom svijetu živimo - uvijek možemo slobodno birati televizijski kanal.
Suptilno primjećuju da nisu slobodni, ali ne mogu ništa stvarno shvatiti. Ovaj osjećaj je poput magle. Vidljivo, ali ništa što možete zgrabiti i popraviti. Obični rob također nema slobodnog vremena za takve misli u svoje vrijeme, kojim upravlja kotač ekonomskog hrčka.
Nove arene su prenamijenjene, ali i dalje služe istoj svrsi. Smirenje masa. Tehničke mogućnosti dostupne u ovoj eri čine kontrolu još učinkovitijom i dubljom. Fluorid, aspartam i glutamat i kontrola elektromagnetskim valovima. Letargično biće koje misli da je osoba je gotovo.
Ali bit ostaje. Svima nama se trguje i postupa po robovskim zakonima.
Ali što je zapravo ropstvo?
Priča
ropstvo
Je li stanje osobe kojoj je oduzeta osobna sloboda, tretira se kao stvar i kao takva je tuđe vlasništvo. U antičkom svijetu, čiji se ekonomski sustav uglavnom temeljio na ropstvu, ropstvo je bilo široko rasprostranjeno, a robovi su korišteni za obavljanje kućanskih i trgovačkih usluga, za što su ratni zarobljenici korišteni od davnina. U antičko doba nalazimo ropstvo rašireno među narodima Orijenta kao i među Grcima i Rimljanima, od kojih su potonji razvili ropstvo u posebnu pravnu instituciju. Rob (servus) je imao prema rimskom pravu, koji je, uzgred budi rečeno, omogućio pojavu ropstva kroz dužničko ropstvo u starijim vremenima, bez osobnosti pa stoga ni pravne sposobnosti. Kao puka stvar bila je predmet trgovine, djeca robova su bili robovi od rođenja, a gospodar je imao pravo nad životom i smrću roba. Sve što je rob zaradio pripadalo je gospodaru. Tek postupno se razvio sustav peculija, koji je robovima omogućio da od dodatnog prihoda ograničeno steknu vlastitu imovinu (pekulij) i tako im dao mogućnost da kupe svoju slobodu. Ali oslobođenici (libertini) su i dalje bili u ovisnom odnosu prema pokrovitelju koji ih je oslobodio.
Mayerov konverzacijski leksikon
“Na roba Rima i antičkoga vremena gledalo se kao na stvar, a njegov gospodar je s tom stvari mogao učiniti što je htio, uništiti je, prodati, koristiti na bilo koji način za svoju službu. Sve što je rob posjedovao, sve što je osvojio, pripadalo je gospodaru.
Germanski sluga živio je pod vrhovničkom vlašću svog pokrovitelja, ali se stoga na njega nije gledalo kao na stvar. Imao je određena stvarna prava, čak i ako nisu bila zaštićena državnim zakonom; mogao je steći za sebe i plaćati određeni danak svom gospodaru u obliku rada, voća, odjeće ili kasnije u novcu.
Jacob Venedey - Romanizam, kršćanstvo i germanizam u njihovoj interakciji u transformaciji ropstva od 1860.
Nakon rimsko pravo Dakle, robovi nemaju pravo na vlasništvo, posjed i pravnu sposobnost - osoba.
Prema rimskom pravu robovi su i djeca robova.
Rob nema pravo braniti se pred sudom (danas se to zove dužnost odvjetnika, baš zato što nismo punoljetni pa smo pod nadzorom).
Naš rad je pod hipotekom i njime se trguje na tržištu.
Adolf Schmidt - Osobnost roba prema rimskom pravu. 1868
Budući da nam je uskraćeno pravo na osobnost i samim tim uskraćeno nam je sudjelovanje u sustavu, mi smo robovi nedostatka prava ne zasebna osoba biti dopušten/moći podlijegati - dan nam je - isti naziv koji su nam dali proizvođači - radi jednostavnosti, morate odabrati novoproizvedene Robovi bez novih imena smisliti i prikriti, i tako rob niti ne primijeti da intelektualno vlasništvo pripada njemu od njegovih roditelja robova dati ime ukraden (čak ni to, jer sve što rob radi, posjeduje i misli pripada njegovom gospodaru od početka) i za sebe ga je potraživao njegov gospodar roba.
Adolf Schmidt - Osobnost roba prema rimskom pravu. 1868
Budući da je naš rad unaprijed založen (prema doktrini privatne trgovine - zbog bankrota države, kao osiguranje bankama) - mi smo u Dužničko ropstvo.
Ali što je zapravo dužničko ropstvo? Da bismo to učinili, poslužimo se dobrom starom Wikipedijom, koja ne osjeća potrebu lagati o takvim stvarima:
Dužnički rad Wikipedia:
Dužničko ropstvo (zastarjela zamjerka)[1] je pravni status ili situacija nesolventne osobe dužnik, ulaz ropstvo savjetovao. Kao Sigurnost u usporedbi s povjerilac mora upotrijebiti svoj rad zalog, iako nema nikakvih izgleda da će kroz posao koji je odradio otplatiti dug i opet biti oslobođen. Vjerovnik može sam i samovoljno odlučiti o vrsti i trajanju ovisnosti. To rezultira dugoročno, nalik ropstvu Odnos ovisnosti karakteriziran jednostranim iskorištavanjem. Prema definiciji Ujedinjenih naroda, to može biti i slučaj kada dužnik založi rad osobe koja o njemu ovisi.
Pa kako je došlo do ovoga?
Što se dogodilo?
Ali kako da završimo u dužničkom ropstvu? Samo zato što smo djeca robova, budući da su naši roditelji i djedovi i bake i sl. već tretirani kao robovi? Nije li ropstvo zabranjeno? Teoretski da. Ali kako nas uče čak iu centru za obuku robova zvanom škola? Šutnja je pristanak i upravo se tako prakticira u sustavu.
Bula Unam Sanctam 1302
Godine 1302. papa Bonifacije VIII proglasio se vladarom svijeta u duhovnim i svjetovnim poslovima bulom Unam Sanctam. Odredio je da su sva živa bića na ovoj planeti podložna papi i time je preuzeo kontrolu nad cijelom zemljom.
Bula Rimskog pape 1455
Papa Nikola V. potom je u papinskoj buli Romanus Pontifex 1455. odredio da se novorođeno dijete odvoji od svih prava na imovinu.
Aeterni Regis 1481
Papa Siksto IV izdao je bulu Aeterni Regis (otprilike "Vječna vladavina" ili "Vječni posjed vladara") 1481. godine kojom je djetetu oduzeto pravo na njegovo tijelo. Tako je svatko od rođenja osuđen na vječno ropstvo.
Regrutna bula 1537
Nakon toga je 1537. uslijedila papinska bula pape Pavla III., u kojoj je Rimokatolička crkva preuzela dušu djeteta.
Dakle, ovi proglasi “svetog” OCA, čije smo malodobne ovce/djeca, i dalje su potpuno valjani i legitimni.
Ničim izazvan.
Nije odbijeno.
Općenito prihvaćeno.
Šutnjom prihvaćeno i time ozakonjeno.
Samo kao pravo.
Sve na planetu pripada njemu. Također i svi ljudi, uključujući vašu imovinu, vaše tijelo, čak i vašu dušu. Zašto bi vrag došao na zemlju i cjenkao se za pojedinačne duše, osim iz dosade u kombinaciji s potvrđivanjem ega? Njegov zamjenik radi prilično dobar posao...
Budući da ga većina ljudi (bilo kršćanstvo ili nesvjesno, negativnom selekcijom njegovog izdanka i kreacije, islama ili druge grane judaizma) još uvijek prihvaća i promatra kao "svetu" instituciju, ono legitimira svoje pravo na svijet i sve što je na njemu.
Dakle, ove bule vrijede i danas! I svaki čovjek njegov rob. On je “Sveti” Otac.
Jer papa je Božji predstavnik je proglasio da zemlja i sve što je na njoj pripada njemu, mi nikada ne možemo biti vlasnici ničega - s jedne strane jer ionako sve pripada njemu, s druge strane jer robovi ionako ne mogu posjedovati nikakvu imovinu, jer kako kaže rimski zakon, Sve što rob stekne, stječe svome gospodaru. Ako rob misli da nešto stječe i misli da je vlasnik, to je zbog robove infantilnosti...
Uostalom, u prometnoj ispravi vozila, primjerice, jasno stoji da to nije dokaz o vlasništvu. Da je vlasništvo nad kućom zapravo naše, onda s čisto logičke točke gledišta ne biste morali platiti nikakav porez na imovinu koju ste već kupili, niti biste morali platiti bilo kakav porez na svoje nasljedstvo ili ono što radite za plaće i nadnice... Modernim jezikom to biste mogli nazvati tantijema za korištenje.
Novi revidirani sustav ropstva u Rimu 2.0 u ažuriranju je mješavina ropstva, dužničkog ropstva i odanosti. Savršeno kombinirano, zastrto, u kojem Novi Prsten zauvijek porobljava robove – naravno, bez dosadnih pobuna robova iz prošlosti, a da oni ne primjećuju kako to dolazi i odakle – u sustavu sastavljenom od mnogo slamnatih ljudi, tzv. vlast, stranka - koji se pozivaju na demokratske izbore (ne kriju prezir prema običnoj rulji, čak ni u imenu - jer etimološko značenje to jasno naziva "vladavinom ološa") i sliježu ramenima i govore „glasao si, bilo je TVOJE.“ Odluka” … Naravno, većini vrijednih robova promiče činjenica da je sve ovo igra na pozornici. Samo zato što glasate ne znači da će se to i računati.
Nije važno pripadate li kršćanstvu, jeste li kršteni ili niste.
Inače, krštenje znači uroniti, učiniti dubokim.
Rječnik podrijetla Duden (Duden, svezak 7, Bibliografies Institut & FA Brockhaus, 2007.) objašnjava podrijetlo riječi "krstiti" na sljedeći način:
krstiti: Zajednička riječ. Glagol krstiti, ahd. toufan, got. daupjan, engl. diepan, švedsko döpa izvedeno je od pridjeva pod dubokim tretmanom. Dakle, to zapravo znači "učiniti dubokim", odnosno "uroniti".
Ovim postupkom osoba se uranja u Sveto more Vatikana (pomorsko pravo) i predaje mu se te ujedno stavlja duboko. No kako u Vatikanu svi i sve ionako spadaju među bikove, ovaj čin baš i ne igra veliku ulogu u inventaru.
Sada ćemo pogledati ulogu oca u rimskom pravu i među Rimljanima.
Hellfeld, Johann August - Repertorivm Reale Practicvm Ivris Privati Imperii Romano-Germanici 1762.
Očinska vlast je ona koja se daje roditeljima nad njihovom djecom, ili bakama i djedovima nad njihovim unucima, na temelju koje oni imaju potpunu vlast nad svojim osobama i apsolutnu upravu nad svojom imovinom.
...što se stoga ne može izvesti iz pretpostavljenog pristanka djece ili posebnih ugovora...
...djelovati na sudu i zastupati imenovane osobe...
...samo je otac odgovoran za vlast nad djecom...
...da je u prvom slučaju otac mogao prodati djecu bez razlike...
Hellfeld, Johann August - Repertorivm Reale Practicvm Ivris Privati Imperii Romano-Germanici 1762.
Jer nakon rimsko pravo Djeca su uvijek bila u očevom manusu, pod njegovom rukom. Prema očevom nahođenju, mogao je činiti s djecom što je htio. Također prodaj.. Sinovljevo odvajanje ili oslobađanje od oca dogodilo se u ritualu sinovljeve prividne PRODAJE. Postojao je i zakon da ako otac tri puta proda sina, automatski je slobodan. Toliko o moralnom stavu Rimljana, koji je vjerojatno i “Sveti” Rimski Otac na Popetron živi.
Oberländer Samuel - Latinsko-njemački pravni rječnik 1721
Adolf Schmidt - Osobnost roba prema rimskom pravu. 1868
"Rob nije osoba,
ali bitno”
Ignaz Jastrow - Kazneni status roba 1878
Ignaz Jastrow - Kazneni status roba 1878
Kako se protiv nečega možeš boriti i buniti ako ni sam ne znaš protiv ČEGA bi se trebao pobuniti? A ako se robovi pobune i svrgnu slamnatog čovjeka koji se zove vlada, onda se postavlja novi.
Veliki dug koji moramo platiti je taj... fizička (i pravna osoba).) osigurava sustav. Jer nemamo prava. Ovo je upravo prekrasan, žuđen i žuđen kolateralni račun. Čuvena mrkva ispred magarca koja ga tjera na trčanje.
u komercijalni tečajevi a preneseno znanje se reklamira kao NAŠE vlasništvo, čiji smo mi korisnici.
Račun na kojem "naše ime Lažu milijuni i sve je PREPAID. I stvorena je za naše dobro, ali kako još nismo prepoznali svoju vrijednost, poput djece, UVIJEK nam je uskraćena. I svi vjeruju u te besmislice... Kao da je ikada bilo što stvoreno u ovom sustavu Matrixa za dobrobit ljudi... Ogroman je negativan iznos (na našu štetu) koji proizlazi iz činjenice da je ovaj sustav uveden na neke točke i budući da ovu krivnju nikada nije snosio vlasnik licence osobe može se isplatiti u njegovom životu, njegova djeca nastavljaju kao kolateral i nasljednici ovog duga. To je vječno ropstvo. S onu stranu smrti.
Kao temelj i učinak akcepta spominje se i kolateralni račun, pa tko to pokuša puca sebi u nogu... Jer niti jedan nama poznati komercijalist nije uspio demonstrirati ili dokazati pravi uspjeh.
Pogledajmo što znači riječ Collator, a kao izvor poslužimo dobrog Johanna Christopha Nehringa s njegovom knjigom Povijesno-političko-pravni leksikon iz 1710. godine:
Collator… koji dodjeljuje službu ili beneficij; Tako se zovu i sveci zaštitnici ovih župa. Collatur, župni feud/ kao Jus collaturae pravo imenovanja i postavljanja župa.
Johann Christoph Nehring
Povijesno-političko-pravni leksikon iz 1710. godine
Povijesno-političko-pravni leksikon iz 1710. godine
Što je osoba?
osoba
“Osobom se naziva ona osobina ljudskog bića o kojoj ovisi njegovo stanje u Republici i iz koje se svakom pojedincu napose mogu priznati vlastita prava. U Rimu se pravila velika razlika između čovjeka i osobe, budući da sluge (ovdje mislimo na robove – budući da je germanski sluga imao drugačiji pravni status od servusa po rimskom pravu) nikako nisu vodili osobu.”
Hellfeld, Johann August - Repertorivm Reale Practicvm Ivris Privati Imperii Romano-Germanici 1762.
Mayerov konverzacijski leksikon 1877
U Mayerovom razgovornom leksikonu iz 1877. nalazimo sljedeću izjavu:
“Osoba (lat. Persona), izvorno ličinka ili maska koja pokriva cijelu glavu, preko koje su glumci u antičko doba izražavali karakter svoje uloge; zatim i izvedbena uloga: način na koji se osoba predstavlja izvana; Općenito, pojam za ono što je zapravo svojstveno ljudskom biću, u pravnoj znanosti svako biće koje može biti subjekt prava i pravnih odnosa. U potonjem pogledu, pojmovi osoba i ljudsko biće nisu isti utoliko što postoje osobe koje nisu ljudska bića, a barem je prije bilo ljudi koji nisu bili osobe. Konstruirajući takozvanu pravnu osobu, zakonodavstvo je omogućilo povezivanje osobnosti s nečim drugim osim fizičke osobe..."
Mayerov konverzacijski leksikon 1877
“…. s druge strane, rob iz antike nije imao nikakva prava; smatralo se uzrokom upravo zato što mu je nedostajalo pravo osobnosti, pravna sposobnost, koju danas ima svaka osoba u civiliziranim državama.”
Prema Wiesandu, GS - Pravni priručnik njemačkih prava 1762
personam ammitere znači nešto poput,
kad izgubi slobodu.
Wiesand, GS - Pravni priručnik o njemačkim pravima 1762
Ali budući da je ljudima dakle potrebna osoba da bi mogli koliko-toliko samostalno sudjelovati u životu, a predstavnik koji je već stotinama godina priznat tako je fin i brine o svojim ovcama pod svojom rukom (manus), slijedeće događa se...
Roditelji robovi koji su rodili robinju odlaze u svoju upravnu točku, zvani ured, i prijavljuju novu nekretninu njenom vlasniku (ili upravitelju, jer je i Papa samo upravitelj...)
Tako se rodnim listom stvara obveznica, nazvana fizička osoba, izračunava se vrijednost novog roba na temelju njegovog podrijetla i tako određuje cijena za licencu, najamninu i vrijednost kredita.
Budući da je pojam obveznica DUG prema pravnom leksikonu iz 1783. Račun osiguranja dakle nije kredit iz svega navedenog. To je dug! Krivnja koja se nameće ljudima i kroz koju robuju do kraja života. Budući da je svota postavljena vrlo visoko, budući da još uvijek morate odraditi dugove svojih predaka, a sve izvučene naknade - zvane porezi - nisu pokrivene, potomci robova automatski se vraćaju u ropstvo, dužničko ropstvo. Jer veze su veze.
Obligatio veza ili veza/obveza/sudska obveznica/ kojom smo prisiljeni/nešto učiniti ili platiti.
Oberländer Samuel - Latinsko-njemački pravni rječnik 1721
“Obveza je propis kojim se netko obvezuje drugome platiti dug. Njih mogu izdati sve osobe koje se prema svojim pravima mogu udruživati, ali ne i maloljetnici i drugi.”
Wiesand - Pravni priručnik njemačkih prava 1762
Obligatio znači i obveznica…
Lemke, Johann Friedrich Wilhelm - Pravni rječnik 1783
Dakle, ljudi koji su svjesni nepravednosti sustava i traže kako od svega toga možda pobjeći prije ili kasnije će naići na to Privatna trgovina koji, kao i sve ostalo u egzoteričnom svijetu, miješa istinu s lažima. Okrećete istinu u luciferijanskom sustavu za 180° i onda puštate ljude da ponovno padnu u zamku s učenjem o prihvaćanju. Kao kaznu za robov neposluh.
govoreći o
prihvaćanje
Oberländer Samuel - Latinsko-njemački pravni rječnik 1721
Accepta sententia, prihvaćen/prihvatljiv sud.
Acceptans, onaj koji prihvaća promjenu negdje drugdje.
Acceptatio juramenti, prihvaćanje prisege je / ako se ponudi odustajanje od prisege koja je u određenom trenutku izostavljena i pritom očekuje / da će se navesti suprotno, tada se primjenjuje određeni termin ad jurandum / u koji/kada se oba nisu pojavila / drži se terminus pro circumducto / i zato onaj / koji je zainteresiran da se stvar sredi / mora ugovoriti drugi termin / o svom trošku / ali ako se pojavi samo jedan / mora nastojati / da druga osoba koja ostane vani može biti optužena za neposluh / i tako da se prisega može održati ili pred porotom ili prije nego što se izda/održa.
Dakle, trenutni konstrukt koji nas okružuje i utkan je u sustav je ropstvo, kmetstvo s oblikom feuda... Budući da je svjetovni gospodar, papa kao poglavar Vatikana Dakle, ne morate brinuti o detaljima administracije. Rob to radi za onoga koji ne zna da je rob. Dakle, ne može se pobuniti, kao u starom Rimu.
I naša svakodnevna životna situacija savršeno odgovara opisu kmetstva, što ono i jest.
Hayme, Thomas - Staronjemački pravni rječnik 1738
Mayerov konverzacijski leksikon
Nažalost, Rimsko Carstvo i Rim kao opći pojam za svu izopačenost nisu poraženi od strane germanskih naroda (što je, uzbudljivo, razlog zašto to ne učite na satu povijesti.) Umjesto toga, ostalo je u procesu transformacije i došao kroz stražnja vrata. Polako i postojano. I uspješno sjeo u sedlo kao rimski zakon pravde koji i danas jaše s nama.
Sugenheim, Samuel - Ukidanje kmetstva u Europi u 19. stoljeću 1861.
Jasna ambicija Njemačke u to vrijeme očito je bila ukidanje kmetstva, koje ionako nikada nije bilo izjednačeno s ropstvom, budući da su sluge imale barem određena prava.
Tako se opet stvorio problem, a zatim ponudilo rješenje, čime se ponovno izgradilo društvo naroda koji su nekad bili pobjednici Rima.
Crkva je također izričito radila na uvođenju i održavanju kmetstva.
Sugenheim, Samuel - Ukidanje kmetstva u Europi u 19. stoljeću 1861.
Sugenheim, Samuel - Ukidanje kmetstva u Europi u 19. stoljeću od 1861.
Citat iz nagradne publikacije koju dodjeljuje Teološki fakultet u Münchenu:
Josef Margraf - Crkva i ropstvo od otkrića Amerike ili što je Katolička crkva učinila od otkrića Amerike, dijelom da ublaži, a dijelom da ukine ropstvo? Od 1865. godine
Ako su ovi redovi bili odobreni i čak nagrađeni od strane nekog teološkog fakulteta, onda se to može promatrati kao apsolutna potvrda Crkve i istine koju ona potvrđuje.
Sloboda svakoga ima kao logična ograničenja slobodu drugih.
Da bi čovjek bio istinski slobodan u ovom svijetu s njegovim sustavom, mora ostaviti posuđenog po strani i raskinuti ugovore.
Ovime se napominje da su sva prava pridržana za sve što se nalazi na ovoj stranici i podliježe odredbama i uvjetima Ama-gi koru-E Kininigen. Ako netko distribuira naše znanje, bilo bi časno da imenuje i izvor tog znanja, kojeg nema nigdje drugdje, a ne da ga u svijet nosi kao svoje znanje da bi obogatio svoj status.
Inače, zahvalni smo na distribuciji ovog znanja u interesu svakog bića.
Allod pokret
kako mi to vidimo
Croatian 
German 
Hungarian 
English 
Russian 
Serbian 
Spanish 
French